Na vježbanje se lako "navući". Taj osjećaj zadovoljstva i opuštenosti nakon treninga jednostavno je sjajan! Tako sam u početku redovito trenirala u teretani čak 5 puta tjedno (3 puta trening s utezima i 2 puta trening na kardio spravama), a zavoljela sam i trčanje. I to toliko da sam sudjelovala u nekoliko rekreativnih utrka.
Dakle, vježbala sam redovito, hranila se prema konvencionalnim preporukama (cjelovite žitarice, posni sir, hrana sa smanjenim udjelom masti itd...). I odlučila postati instruktor fitnesa.
Jesen prije upisa na Fitnes učilište moje zdravstveno stanje postajalo je lošije. Zaredale su učestale respiratorne infekcije, koje bi dugo trajale, prelazile u ustrajan kašalj ili upalu sinusa, koja se već kvalificirala kao kronična. Nekoliko puta završila sam na antibioticima. Bilo je svega, od viroza, angina, gripe do želučanih viroza, kakvu sam imala i dva dana prije prijemnog ispita na Učilište. Ispitivanje motoričkih sposobnosti prošla sam stoga uz energetske pločice i sportski napitak s elektrolitima. U razdoblju od rujna do ožujka izbrojala sam točno deset infekcija, a najzanimljivije od svega bilo je što su nalazi pregleda s medicine rada i sistematskog pregleda bili odlični! S internistom sam na kraju pregleda razgovarala o svojim poteškoćama, na što mi je on rekao "Evo sad vam dolazi proljeće, pa će vam se to malo smiriti." Haaallloooo?????
Izuzev navedenog, imala sam i velikih problema s aknama na rubu čeljusne kosti, vratu, leđima... urastanjem dlačica na nogama, koje bi se upalile... Zapravo kad pomislim, cijela sam bila nekako "upaljena". A to je vrlo važna misao, jer upravo to o čemu sada pišem, ima svoje ime. Za taj pojam mi, vidi čuda, nitko od vrlih doktora nikada nije rekao. Pitam se da li uopće i znaju.
I sljedeća jesen i zima prošla je u sličnom tonu. Najgore je što (u mom slučaju) trenirate, sporo napredujete i čim malo pojačate intenzitet treninga imunitet pada, razbolite se, i napredak pada u vodu. Ne, to nije normalno stanje. I jako je frustrirajuće. Pa onda kad ste frustrirani, tješite se čokoladom. I tako u krug.
Na praksi u teretani razgovarala sam s mentorom o zdravoj prehrani i dobila preporuku za knjigu It starts with food. Cijela priča zvučala je vrlo zanimljivo, tim više što sam u to vrijeme opet imala 5 kg više nego inače. I krenula sam čitati. Knjiga počinje definiranjem što je to hrana, kako ona utječe na naš mozak i hormonalnu ravnotežu, kako funkcionira probavni trakt. I onda, u 7. poglavlju... KRONIČNA. SISTEMSKA. UPALA. Svi moji simptomi. SVI. Slika se složila. Više nema dileme. Problem je kako se hranim. Ali nije stvar samo u čokoladi. Ne. I to je ono što će prosječnoj osobi predstavljati najveći problem kod pridržavanja ovakvog plana prehrane. Ali ja, ljubitelj peciva, grickalica i slatkog, živi sam dokaz da se MOŽE. O kakvoj se prehrani radi, saznat ćete u jednom od sljedećih postova. Ili ako prije toga pročitate knjigu :).
Ono što ću reći zasada je da se čitav niz kroničnih oboljenja povezuje s kroničnom sistemskom upalom organizma. Akne, alergije, artritis, celijakija, depresija, dijabetes (oba tipa), fibromijalgija, Gravesova bolest štitnjače, Hashimoto hipotireoza, hepatitis, lupus, migrene, multipla skleroza, pretilost, sindrom policističnih jajnika, psorijaza, sinusitis, ulcerativni kolitis i mnoge druge. Ima ih, prema nekim izvorima, više od 100.
Ja ih, od ovdje navedenih, imam dvije. Za koje znam.
Hashimoto hipotireoza je kronična autoimuna bolest, što bi značilo da moj organizam stvara antitijela protiv vlastitih tkiva, u ovom slučaju štitnjače, radi čega ona slabije proizvodi hormone i polako propada. Autoimunu bolest štitnjače konvencionalni liječnici smatraju neizlječivom, a liječe je kao da nije autoimuna. I jedno i drugo je krivo.
Negdje putem, počeo me boljeti zglob na malom prstu desne ruke. Markeri za reumatoidni artritis (i to samo oni za koje sam uspjela dobiti uputnicu nakon natezanja s doktoricom) su granični. Sad - je li bolest ili nije?
Kako bilo, taj mali zglob mi je nepogrešivi pokazatelj kada pojedem nešto što mi "smeta". Kada ne boli, znači da se sistemska upala smirila i da sam u remisiji. Kada zaboli, znam da moram stati na kočnicu. Nakon otprilike 6 mjeseci pridržavanja plana prehrane (ne računajući vrijeme privikavanja) ništa me ne boli. Onih 5 kg viška istopilo se odavno. Smanjile su se nekad manijakalne želje za slatkim. Akne su u velikoj mjeri nestale. Respiratorne infekcije su se prorijedile, kraće traju, blažeg su tijeka. Oporavljam se brže, ne samo od bolesti, nego i nakon treninga. I da, treniram 3 puta tjedno umjesto 5. Jer mi autoimuni smo pod većim rizikom od pretreniranosti i moramo naći optimum za sebe.
Sve u svemu, smatram da ova filozofija može biti od pomoći svima, bez obzira imaju li autoimune ili neke druge kronične tegobe (većina ljudi zapravo ima nekakve tegobe). Plan prehrane i vježbanja može se prilagoditi pojedincu, s obzirom na njegove navike, potrebe i zdravstveno stanje. Više o tome čitajte uskoro.
:)
Izvori:
Dallas & Melissa Hartwig (2012). It starts with food. Victory Belt Publishing Inc.
Sarah Ballantyne (2013). The Paleo Approach: Reverse Autoimmune Disease and Heal Your Body. Victory Belt Publishing Inc.
Nema komentara:
Objavi komentar