Samo po sebi je razumljivo da bi naše svakodnevne navike trebale biti takve da podupiru normalnu funkciju našeg imunološkog sustava kako bismo bili što zdraviji. To znači da hrana koju jedemo (kao i drugi faktori poput količine sna, stresa i dr.) ne bi smjela uzrokovati stalnu, kronično povišenu imunološku aktivnost, poznatu kao "sistemska upala". Pa ipak, često se upravo to događa.
U svojem zadnjem tekstu spomenula sam kroničnu sistemsku upalu, možda ste još negdje čuli za to, no što je to zapravo? Kako nastaje i zašto predstavlja problem?
Upala je, pojednostavljeno rečeno, imunološki odgovor organizma na oštećenje poput rane, akutne infekcije i sl. Njezina je svrha sprečavanje daljnjeg oštećenja tkiva i "popravak" već učinjene štete. Ovakva upala je kraćeg trajanja i lokalizirana (prisutna samo na oštećenom dijelu tijela). Njezina pojava je važna u procesu ozdravljenja, i ne bismo željeli izgubiti tu funkciju.
Problem nastaje ako upala traje predugo (mjesecima, čak i godinama), proširi se na druga tkiva i sustave, jer to onda opterećuje imunološki sustav, smanjuje sposobnost oporavka organizma od akutnih stanja i time uzrokuje mnoge druge zdravstvene probleme. Tu pojavu nazivano kronična sistemska upala organizma.
Naša crijeva obložena su polupropusnom ovojnicom, čija propusnost varira ovisno o raznim kemijskim i fiziološkim čimbenicima (npr. povišena razina hormona kortizola u stresnim situacijama), pa tako pod određenim uvjetima u nekom trenutku ovojnica može biti propusna i za mikroorganizme koji u normalnim uvjetima ne bi mogli proći kroz nju (toksini, virusi, bakterije, gljivice...). Ova pojava naziva se sindromom propusnih crijeva.
Dakle ako različiti aspekti našeg životnog stila (primjerice izbor hrane koju jedemo) preopterećuju imunološki sustav oštećujući zdravu crijevnu mikrofloru i na taj način uzrokujući sindrom propusnih crijeva, taj isti imunološki sustav bit će manje efikasan u izvršavanju svojih funkcija, od kojih će neke ostati nepotpuno izvršene. Čestice i mikroorganizmi će, putujući kroz krv, lakše dolaziti u razne dijelove tijela i tamo uzrokovati upalne procese.
Tiha kronična sistemska upala najčešće je prisutna godinama, prije nego se pojave prvi simptomi kroničnih oboljenja. Dokazano je i u medicinskim krugovima poznato da kronična upala doprinosi razvoju inzulinske rezistencije i dijabetesa, koronarne bolesti srca, povišenog krvnog tlaka, povišenih triglicerida, upalnih bolesti poput sindroma iritabilnog kolona i astme, bolesti kostiju i zglobova poput osteoporoze i artritisa, neuroloških oboljenja poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, bolesti štitnjače itd.
Imati neko od ovih kroničnih oboljenja ozbiljno utječe na smanjenje kvalitete življenja, danas, sutra i u godinama koje dolaze. Obzirom da ljudi obolijevaju u sve mlađoj dobi, računajte koliko je to godina... i to čak i ako vježbate i smatrate da se zdravo hranite (cjelovite žitarice, hrana sa smanjenim udjelom masti...) te niste pretili. Je da, pomislit će neki, što to mene briga, ovo su bolesti od kojih obolijevaju stariji ljudi. Pa, razmislite dvaput. Imate li možda problema s alergijama, ekcemima, aknama, depresijom, hiperaktivnošću, promjenama raspoloženja...? Mislite da ovi problemi nemaju veze sa tihom kroničnom upalom organizma? Itekako imaju.
Ako je kronična sistemska upala "tiha", kako prepoznati da je imamo? Osim već navedenih alergija, astme, povišenog krvnog tlaka, problema s regulacijom šećera u krvi te problema s kožom, možemo osjećati bol u zglobovima, mišićima, poteškoće s probavom (zatvor, dijareja, plinovi...), osjećati umor i malaksalost, biti letargični, češće obolijevati od respiratornih infekcija, sporije se oporavljati od bolesti ili od treninga (imati češće i dugotrajnije upale mišića).
Ako se prepoznajete u nekom od ovih simptoma (ili često i više njih), vrlo je vjerojatno da vam je organizam pod kroničnom upalom.
Što je s genetikom? Mnogi smatraju, ako su oboljeli od određene kronične bolesti, da je za to zaslužna genetika i da sami ne mogu ništa učiniti da to spriječe ili da si olakšaju tijek bolesti. To, naravno, nije točno. Genetska predispozicija može postojati, ali o faktorima okoline najčešće ovisi hoće li se bolest razviti, kada i u kojem obliku.
Dobra vijest je da se navedeni simptomi, a posljedično i kvaliteta života, mogu dramatično poboljšati promjenom navika jedenja, odmora, nošenja sa stresom, vježbanja i dr. Prvo i osnovno, moramo promijeniti ono što stavljamo na svoj tanjur.
Izvori:
http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2013/03/07/inflammation-triggers-disease-symptoms.aspx
http://scdlifestyle.com/2012/10/chronic-inflammation-signs-symptoms-and-testing/
Dallas & Melissa Hartwig (2012). It starts with food. Victory Belt Publishing Inc.